Tito - Nacionalno jedinstvo

Nacionalno jedinstvo i idejno jedinstvo su nerazdvojno vezani

U ucvrscivanju bratstva i jedinstva vazno je, prije svega, suzbijanje raznih sovinistickih tendencija. Sada bi bilo pretjerano govoriti o nekim znatnijim pojavama sovinizma i nacionalne netrpeljivosti kod nas, jer toga nema. Ima samo pojedinacnih slucajeva, koji dolaze od onih, koji su nekada bili nosioci medjusobnog bratoubilackog rata izmedju Hrvata, Srba, Slovenaca, Makedonaca i drugih nasih naroda. To dolazi i od raznih drugih elemenata, koje nismo prevaspitali i koji se nikada nece prevaspitati; po nekim sugestijama sa strane, ti ljudi dosta vjesto pokusavaju da unesu razdor, odnosno da izazovu sumnju u svetinju te velike tekovine koju smo u ovom ratu stekli, u jedinstvo naroda Jugoslavije u njihovoj jedinstvenoj socijalistickoj zajednici. To su pojave, koje ce postepeno nestati, ali one ne mogu nestati same od sebe; njih treba onemoguciti, raskrinkati i ubrzati njihovo nestajanje. Te stvari treba zigosati, ali ne u jednoj alarmantnoj, nego u pozitivnoj formi, radi jos jaceg ucvrscivanja naseg jedinstva, jos thesnjeg zblizavanja izmedju nasih naroda.

To zblizavanje, inace, ide na svim linijama. Ono se narocito vidi u radnickim redovima. Nasi radnicki kolektivi vise ne gledaju stvari kroz nacionalne okvire, vec kroz prizmu opstih interesa nase drustvene zajednice. To je slucaj i sa omladinom. Ja se zato stalno zalazem da se nasa omladina sto vise medjusobno sastaje i sto vise izmjesa, jer su to nove generacije koje dolaze i kojima ce biti nerazumljiva ona nekadasnja mrznja.

Sve to, a isto tako, razumije se, i razne politicke i privredne mjere, koje preduzimamo, dovesce do toga da ti negativni ostaci jednog dana nece predstavljati apsolutno nikakvu opasnost. Vi treba u tom smislu i da pisete u novinama. Ali, podvlacim, ne u nekom alarmantnom smislu, jer to nije potrebno, vec u pozitivnom i imajuci uvijek na umu da nasu zemlju ne jaca nista vise, nego jedinstvo nasih naroda. To je najjaci faktor. Nacionalno jedinstvo, spojeno sa idejnim jedinstvom, veoma je vazno: to treba da bude nerazdvojno vezano.

Religiozna podvojenost kod nas se skoro vec ne osjeca, a ona je nekad bila nosilac sovinisticke mrznje. U tom pogledu mi danas moramo biti zadovoljni sto narocito nase pravoslavno svestenstvo ima prilicno pozitivnu ulogu.

Citava struktura nase drzave je vec takva, da nema mjesta nacionalnom sovinizmu. Ono sto rade neki pojedinci, koji su inspirisani iz vana, vise je vjestacki postavljeno. To je udaranje glavom u zid, a to nema niti ce imati bilo kakvog efekta. To moze u vrijeme izvjesnih teskoca samo momentalno da smeta.

U tome, dakle, stampa moze mnogo da ucini, ali stampa mora paziti da se, i nehotice mozda, ne dogodi da kroz neki nas list provijavaju kakve negativne tendencije. To ne smije da bude.

Zato bih htio da i nase skole, u pogledu kojih mnoge stvari vec popravljamo, budu jedinstvenije, jugoslavenske …

Kad su juce kod mene bili izvidjaci, kazali su mi da su u svakoj republici njohove oznake drugacije. To je sitna stvar, ali to pokazuje neke tendencije koje nisu pozitivne. Lokalizam moze ponekad da dobije i sovinisticki karakter. Protiv toga se treba boriti, a u stampi narocito.

U stampi bi trebalo vise da se pise i o nasoj knjizevnosti, jer knjizevnici, takodje, stvaraju javno mnijenje i mogu i te kako da uticu na raspolozenje ljudi. Oni mogu, medjutim, i ne napustajuci nacionalnu kulturu i njene tekovine iz proslosti, da u svom radu danas gledaju vise na karakter jugoslavenske zajednice. Proslost je proslost. Ona je bila stvarnost i nju u pozitivnom smislu treba gajiti, ali ne i u takvom vidu da se kaze: “Mi smo bili bolji od vas!”, ili slicno. O pozitivnim tekovinama proslosti moze da se pise, ali, svakako, sadasnja epoha mora i u knjizevnosti sve vise da dobija onaj opsti jugoslavenski karakter, pri cemu, naravno, ne mora da se gube specijalna obiljezja razvitka, jer svaka republika ima nesto svoje. Medjutim, nije dobro stvarati nekakav specijalan mentalitet i tome slicno …

Uopste uzeto, nasa umjetnost treba da bude vezana s nasim zivotom, a umjetnik kao dio naseg drustvenog bica treba, bez ikakve presije, da bude nosilac nasih kulturnih tendencija oslobodjenih negativnih osobina proslosti. Umjetnik moze da nadje kod nas dosta motiva za svoj rad …

Iz razgovora druga Tita sa jugoslavenskim novinarima, Beograd 1957. godine.

Izvor: Slobodna Jugoslavija