Tito - Mi prihvatamo pozitivne tekovine proslosti...

Partija postoji u svakoj republici, ali ona donosi svoj program na osnovu Programa Saveza komunista Jugoslavije. Idejno i politicko usmjeravanje mora biti jedinstveno za citavu zemlju. Istina, u svakoj republici je drugacije, svaka ima svoje specificne uslove, o tome se mora voditi racuna. Zato se nemoze samo jednostavno “propisati” jedinstvo u svemu, ne moze se reci: tako to mora biti i nikako drugacije. O tom treba da odlucuju komunisti u republikama. Ali na osnovu jedinstvenog idejnog usmjeravanja, sto znaci da programi idejnih i politickih akcija ne smiju protivrjeciti jedinstvu nase socijalisticke zajednice, kao drzave koja ide u pravcu komunizma.

U svakoj republici ima vise nacionalnosti – jedino je Slovenija homogenija – i svaka, i u tom pogledu, ima specificnosti. Partija mora biti koheziona snaga i unutar svake republike, snaga monolitnosti nase socijalisticke zemlje.

Vise puta, osobito u posljednje vrijeme, isticao sam to da je podloga nacionalizma klasna, da se tu radi o borbi klasnog protivnika. Nacionalizam i socijalizam apsolutno ne mogu ici zajedno. To su dvije suprotne stvari. Nacionalizam ima duboke korijene u burzoaskim vremenima, u porazenom burzoaskom sistemu, gdje privatno vlasnistvo caruje. On se suprotstavlja socijalistickom razvitku u kome privatno vlasnistvo ne moze biti dominirajuce.

Razne nacionalisticke parole o takozvanom nacionalnom porobljavanju, o nacionalnoj opljackanosti itd. – najpovoljnije su za djelovanje klasnog neprijatelja. U sustini se radi o klasnoj borbi, sto oni, dakako, nece da priznaju. Rijec je, dakle, o klasnom neprijatelju i s njim se treba obracunavati.

Htio bih tu jos nesto da kazem. Ja sam govorio o nacionalizmu, o tim negativnim antisocijalistickim i klasnim aspektima. Ja, dakako, ne govorim, o pozitivnim nacionalnim tekovinama koje treba da budu doprinos nasem daljem drustvenom i kulturnom razvitku. Mi moramo teziti i ka ujedinjenju na kulturnom planu, to jest medjusobnoj prisnoj saradnji i ispomaganju, i ne razdvajati nase narode. Nama je potrebno da se i kultura – i u Srbiji i u Hrvatskoj, i u svim drugim republikama – razvija sto je moguce ravnomjernije. Mi prihvatamo pozitivne tekovine proslosti, ali odbacujemo ono sto je negativno. A negativno je i to ako se stalno vraca u proslost. Mi moramo gledati u buducnost, a ne glorificirati stalno ono sto je bilo. Istorija je cesto bila i krivotvorena, pa moramo ozivjeti ono sto je zaista najpozitivnije, sto je i u svijetu bilo priznato kao pozitivno, i u kulturi i u istoriji nasih naroda. Na tim osnovama valja razvijati i saradnju medju nasim narodima: sa pogledom naprijed, a ne unazad.

Sada je na nama komunistima, u prvom redu, da se amandmani, koji su usvojeni i kojima se upotpunjuju i nacionalna prava, pravilno sprovedu, bez ikakvog skretanja. Onda se ja ne bojim nicega. To ce ucvrstiti nase drustvo, djelovace kao koheziona snaga. Nasa zemlja ce, i prema svijetu i prema unutra, biti solidna tvorevina. No, stvar je u tome da se mi komunisti moramo boriti za to. Kako se boriti? Moramo poduzimati odmah konkretne mjere protiv svakog pojedinca koji bi se tome suprotstavljao, jer sada ima i toga. Ja sam vec u pocetku rekao da sam zato i protiv decentralizacije Saveza komunista. Savez komunista nije nikakva federacija, vec jedinstvena partija. To je koheziona snaga svih socijalistickih pregalaca, svih onih koje ujedinjuje sprovodjenje istog programa.

To je sada najvaznije. Ni jedna nasa republika ne bi mogla samostalno opstati. Bila bi odmah zrtva nekog od onih koji stalno vrebaju na nas.

Intervju druga Tita dat listu “Vijesnik”, oktobar 1972. godine