Posetite stranicu ''Doba Heroja''

''Doba Heroja'' - NOB, Josip Broz Tito, Socijalisitčka Jugoslavija itd.

18. srp 2008.

Tito - Mi smo graditelji

Najveca tekovina nase oslobodilacke borbe – a to je najveca tekovina koju nasi narodi nikad ne mogu zaboraviti – jeste u tome sto smo mi slistili u prah i pepeo onu mrznju, onaj sovinizam koji su sijali vjekovima medju nasim narodima medju nasim narodima razni antinarodni elementi, to jest, oni kojima je to odgovaralo. Mogu da kazem ovdje da se ponosim i time sto u Zagorju nikada nije imao mjesta onaj nesrecni elemenat, koji bi raspirivao mrznju prema drugim narodima. Zagorci nikad nisu prezirali ili mrzili neki drugi narod nase zemlje. Zagorci nisu takvi ni danas, niti to ikada smiju biti. Oni moraju biti elemenat koji ce gajiti i nositi u sebi duh bratstva, duh jedinstva medju nasim narodima. Ja vam govorim o tome zato sto mnogobrojni neprijatelji nase socijalisticke zemlje ne spavaju, nego jos uvijek rade van zemlje, a, na zalost, i u zemlji, kako bi raspirivali i razbili to jedinstvo, to celicno jedinstvo stvoreno u toku velike oslobodilacke borbe. Nova Jugoslavija, ovakva jedinstvena, u bratstvu i slozi, trn je u oku mnogima i mnogima, i mi nikada vise ne smijemo dozvoliti da se nase jedinstvo razbije. Svaki onaj, ma ko to bio i ma u kom se obliku pojavio, koji bi htio da sije mrznju medju nasim narodima, da potcjenjuje druge narode, da izrazava prema njima nepovjerenje ili prezir, mora biti odmah u pocetku onemogucen. To je vasa duznost, to je duznost svakog postenog socijalistickog gradjanina. Mi smo bas za tu najvecu tekovinu najvise napora cinili u toku oslobodilackog rata, jer bez nje ne bi bilo nove Jugoslavije, ne bi bilo socijalisticke Jugoslavije, ne bi bilo srecnog zivota.

Sta je nama pokazala nesrecna proslost kroz istoriju? Pokazala nam je da nikada nasi narodi nisu mogli toliko da se osnaze da bi se oduprli raznim osvajacima, raznim porobljivacima sa strane. A zasto? Zato sto se uvijek nastojalo izvana i iznutra da se razbiju redovi nasih naroda. Poslije cetrnaest vijekova prvi put jugoslavenski narodi, i Srbi, i Hrvati, Makedonci, i Slovenci, i Crnogorci, i narod Bosne i Hercegovine uspjeli su da se ujedine u jednu opstu drzavu, u jednu opstu narodnu zajednicu, u kojoj se svi skupa osjecamo kao braca, i koja predstavlja snazan faktor ne samo u ovom dijelu Evrope, nego i u svijetu. Bez toga jedinstva, koje je zalog i proslih nasih pobjeda i svih pobjeda u buducnosti, mi ne bismo mogli napredovati. To jedinstvo nam je potrebno i treba ga cuvati kao zjenicu oka.

Danas, i poslije rata, mi smo se uspjeli oduprijeti svim navalama izvana, koje su htjele da razbiju jedinstvo nasih redova. Oduprli sme se Staljinu i ostalima koji su izvrsili atak na nas 1948. godine, ne samo atak na rukovodstvo nase zemlje, na rukovodstvo nase Partije, nego i na citavu nasu zemlju. Oduprli smo se, i to je druga velika pobjeda u nasoj najnovijoj istoriji.

Mi danas jos ne mozemo sagledati, jer smo jos suvise blizu, svu velicinu te borbe i tog koraka koji smo ucinili 1948. godine. On predstavlja, isto tako, veliku stvar kakva je i nasa oslobodilacka borba. To ce znati ocijeniti buduca pokoljenja, to ce u istoriji biti oznaceno kao jedan najsnazniji istorijski cin koji su nasi narodi ucinili. Nije nam bilo lako. Mi smo to tesko prezivljavali, mi smo bili usamljeni, mi nismo znali vise ko nam je prijatelj. Znali smo da imamo neprijatelja na svim stranama, a nismo znali da li cemo steci prijatelja i da li ima ljudi u svijetu koji znaju prosuditi i ocijeniti taj velicanstveni korak koji smo ucinili. Ali, mi smo ga ucinili, jer smo to morali uciniti, jer bez toga nema zivota. Mi bismo danas bili zavisni. Iako smo mi jos siromasni, jos nismo bogati, mi cemo sami sebi stvoriti ono sto nam treba. Mi smo grditelj svoje sutrasnjice, ali i gospodari vlastite buducnosti – i nasi ljudi, nasi radni ljudi, stvaraju u tim najtezim danima cudo od herojstva, kome se divi cijeli svijet. Ja sam ponosan sto zivim u toj epohi, a vjerujem da ste i vi ponosni sto se u nasem malom narodu, koji je nasao sam sebe u najtezim danima, stvaraju takva divna djela koja, tako reci, nicu ni iz cega, iz znoja i vlastitih ruku. Ja sam ponosan sto sam sin takvog naroda.

Iz Titovog govora u Krapini, 1952. godine

Izvor: Slobodna Jugoslavija

Nema komentara: