TITO - FASISTIČKA OPASNOST ZA BALKANSKE ZEMLJE

Jos prije Minhena Njemacka je imala u balkanskim zemlljama preovladjujuci znacaj, koji se u spoljnoj politici granicio gotovo s monopolom. U posljednje dvije godine (1937. i 1938.) ucesce Njemacke u bugarskoj spoljnoj trgovini (izvoz-uvoz) povecao se za preko 50%, a u drugim balkanskim zemljama ovaj procent varira izmedju 30% i 40%. Razmjena roba na osnovu klirinskog sistema omogucila je fasistickoj Njemackoj da sve vise pljacka balkanske zemlje, da im oduzima zlatnu valutu i da im prodaje svoju robu po monopolskim cijenama. Usljed ovog vec zloglasnog “nacionalsocijalistickog trgovinskog sistema”, dug Njemacke Jugoslaviji iznosio je 30. septembra 1938. godine 254 miliona dinara u zamrznutim kreditima.

Njemacka je iz balkanskih zemalja izvozila zitarice, drvo, petrolej, minerale (narocito boksit) i druge za industriju naoruzanja vazne sirovine. Kao zamjenu izvozila je u balkanske zemlje industrijsku robu i ratni materijal.

Poslije Minhena Hitlerova Njemacka je nastojala da brzo iskoristi stvorenu “konjunkturu” i pojacaja je privredni i politicki pritisak na Balkan Poznati “privredni prodor” njemackog fasizma nastavljen je sa ciljem da uspostavi na Balkanu njemacki privredni monopol i da pretvori ove zemlje u neku vrstu njemackih dominiona. “Bice stvorena”, tako je pisalo u nacistickim listovima, “jedna jedinstvena privredna cjelina od Baltickom mora do Crnog i Jegejskog mora, od Hamburga i Stetina do Konstance i Soluna.” Početak ovog “privrednog prodora” bilo je putovanje ministra narodne privrede Funka kroz balkanske zemlje u oktobru 1938. godine. Funk je poceo neusiljeno da govori o “balkanskoj osovini”. Njegova drskost je isla tako daleko da je u Sofiji dao predlog za zakljucenje ugovora po kom Njemacka treba da otkupi sve bugarske poljoprivredne i druge viskove za sljedecih 12 godina. On je predlozi balkanskim vladama da se njemackoj da koncesija za izgradnju puteva i zeljeznica, kao i za geoloska rudarska iskopavanja. On je predlozio vladama gotov plan preobrazaja poljoprivrede u balkanskim zemljama, u kojem ju je prilagodio ratnim potrebama Njemacke. Tako bi se sijanje zitarica zamijenilo gajenjem pamuka, soje i drugih tehnickih kultura. Istovremeno, ovaj plan je bio usmjeren protiv agrarne reforme a na stvaranje velikih poljoprivrednih pogona, na uvodjenje zakona o nasljedjivanju imanja po nacistickom uzoru itd.

Kroz sve ove planove fasizam je otvoreno izrazio svoje nastojanje da unisti svaku nezavisnost balkanskih zemalja, da njihov promet i prirodne bogatstva prigrabi za sebe, da ih pretvori u polukolonije, u agrarni privjesak svoje ratne privrede.

U ovoj ofanzivi u balkanskim zemljama njemacki fasizam nije nailazio ni na kakve teskoce od strane takozvanih zapadnih “demokratija”, vec su ga naprotiv, one jos i podsticale. u Donjem domu 2. novembra 1938. godine sam Cembrlen je izjavio da nema nikakvog smisla boriti se protiv njemacke ekspanzije, posto “Njemacka u geografskom pogledu vec zauzima dominantan polozaj u srednjoj i jugoistocnoj Evropi”.

Istovremeno s povecanje privredne zavisnosti balkanskih zemalja od fasistickih drzava pojacao se i politicki pritisak koji su ove drzave vrsile na njih u vidu mijesanja u njihove unutrasnje stvari. Jos 1937. godine njemacki fasizam je vrsi pritisak na bugarsku vladu da sprijeci zakljucenje trgovinskog ugovora izmedju Bugarske i Sovjetskog Saveza. Ni do danas se nisu utisali glasovi o prije nekoliko mjeseci izvrsenom ubistvu sefa bugarskog vojnog staba generala Pejeva, o kojem se zna da je energicno protestovao protiv isporuke neupotrebljivog ratnog materijala iz Njemacke. Dobro je poznata uloga njemackog fazizma u pripremanju puca “Gvozdene garde” u Rumuniji.

Njemacki fasizam zeli da podrije Jugoslaviju iznutra koristeci njene nacionalne suprotnosti. On svim sredstvima pomaze separatisticki podrivacki rad hrvatskih fasista. Ipak, Hitlerova Njemacka stavlja glavnu kartu na svoju agenturu – fasisticku organizaciju njemackih nacionalnih manjina u Jugoslaviji sa dr. Avenderom na celu.

Dalje, Njemacka pokusava da probudi sve postojece suprotnosti izmedju balkanskih drzava da bi lakse ostvarila svoje osvajacke planove. Vec duze vrijeme trudi se da razbije Malu antantu i Balkansku antantu. Poslije Minhena raspiruje revizionisticke intrige Bugarske prema Rumuniji, Grckoj i Turskoj, kao i intrige Madjarske prema Rumuniji i Jugoslaviji.

Danas nacisticka Njemacka neposredno ugrozava nezavisnost i slobodu balkanskih naroda. To narodne mase vide vrlo dobro. Njihova borba protiv nastojanja njemackog fasizma da uspostavi svoju privrednu i politicku hegemoniju u jugoistocnoj Evropi pojacava se iz dana u dan. Cak se u burzoaskoj stampi sve cesce cuju glasovi koji isticu nuznost medjusobne solidarnosti balkanskih naroda, kao i njihove solidarnosti s drugim istocnim i zapadnim narodima. Zbog toga su medju balkanskim narodima pobudili velike simpatije i nove nade energicna rijec francuskog naroda protiv Musolinijevih teritorijalnih pretenzija, kao i prokrcen put za priblizavanje Poljske Sovjetskom Savezu.