TITO - PRED SUDBONOSNIM DOGAĐAJIMA

Sporazum sklopljen izmedju Seljacko-demokratske koalicije i srbijanske udruzene opozicije unio je u nas politicki zivot jednu novu notu, zatalasao narodne mase i uznemirio rezimske i ostale protunarodne elemente. U svim krajevima zemlje Sporazum su pozdravili svi oni koji jasno vide u kakvom se corsokaku nalazi Jugoslavija i koji su svijesni da ici dalje putem kojim ide vlada S.K.S. (Stojadinovic-Korosek-Spaho), znaci ici u propast. Kod njih je Sporazum probudio nove nade, ulio im vjeru da u nasoj sramnoj i zalosnoj sadasnici ipak ima snaga koje mogu i hoce da toj sadasnjici ucine kraj.

Makedonija i Crna Gora odgovorile su na Sporazum jos sirim ukupljanjem narodnih snaga za borbu protiv jednog reakcionarnog i protunarodnog rezima. Jos je znacajnije u tom pogledu previranje koje se vrsi u bivsoj SLS- jedan dio vodstva te stranke, iza kojega stoji nesumnjivo vecina njenih pristalica, izdao je proglas u kome se izricito izjasnjava protiv politike Korosca. Tu politiku oni zigosu kao protuslovensku, a Koroscu oduzimaju pravo da govori u ime slovenskog naroda. Za njih je jasno da je Korosec postao ne samo sluga beogradskih hegemonista, vec i agent medjunarodne reakcije, agent onih sila od kojih se slovenski narod ne moze nadati nikakvom dobru.

Sporazum obodrio je sve demokratske elemente, dao podstreka okupljanju svih demokratskih snaga i doista stvorio siroke mogucnosti pred narodima Jugoslavije u njihovoj borbi za nacionalnu ravnopravnost, slobodu, hljeb i mir.

Dok su narodi Jugoslavije primili Sporazum s odusevljenjem, rezimska ga je stampa docekala s divljom zlobom i pakoscu. NEMA LAZI, PODLOSTI I KLEVETE KOJA SE KROZ STUPCE VLADINE “SAMOUPRAVE” NIJE SLUCILA NA GLAVU POTPISNICIMA SPORAZUMA. Ustali su branioci “drzave” i “jedinstva” da zigosu kao antidrzavne i rusilacke elemente Ljubu Davidovica i Acu Stanojevica. Ustali su oni koji hoce da ovjekovjece Jugoslaviju kao tamnicu naroda, Jugoslaviju kao prirepak fasisticke Italije i Njemacke, Jugoslaviju kao kulu reakcije na Balkanu. Bacaju se blatom na ljude koje je nase gorko politicko iskustvo naucilo da je za JUGOSLAVIJU I NJENE NARODE PITANJE NOVOG UNUTRASNJEG UREDJENJA I NOVE SPOLJNOPOLITICKE ORIJENTACIJE PITANJE ZIVOTA I SMRTI. Klevecu politicare koji su najzad uvidjeli da sudbina i buducnost sviju naroda Jugoslavije zavisi od toga HOCE LI ONA BITI – I TO STO PRIJE – PREUREDJENA NA BAZI NACIONALNE RAVNOPRAVNOSTI, DEMOKRATIJE I MIRA.

Sporazum je do kraja razgolitio svu reakcionarnost rezima S.K.S. Njegovi predstavnici do jucer su se busali u grudi kao neprijatelji fasizma, cak kao ljudi koji su Jugoslaviju spasli od Jevtica, Zivkovica i njihove druzine. Poslije objavljenja Sporazuma oni se odjednom okrecu ka JNS, trazeci u njoj saveznika za borbu protiv naroda, saveznika za drzavne udare i druge politicke avanture. Rezim trazi sebi saveznike medju svim fasistickim i reakcionarnim klikama, jer vidi da mu prica i lazi o demokratiji vise ne pomazu.

Pored bjesomucne kampanje koju vodi rezimska stampa protiv Sporazuma i njegovih nosilaca, vlada poostrava cenzuru i sa svom strogoscu primjenjuje fasisticke zakone koje ona pored svih obecanja nikad nije htjela da ukine. Opoziciona stampa ne smije da pise o Sporazumu. Njega narodu “tumace” Samouprava i slicni listovi.

Teror se pojacava. On nije, kao dosad pod rezimom Stojadinovica, uperen uglavnom protiv radnicke klase, vec i protiv ostalih opozicionih elemenata. Ubistvo hrvatskih seljaka kod Virovitice, poslije puskaranja seljaka ljetos u Srbiji, upotpunjuje sliku rezima, kome je ostalo jos samo golo nasilje da njime produzi svoj opstanak na vlasti. U spoljnoj politici vlada S.K.S. odlucno se stavila uz Berlin i Rim. Ona trazi vani kod krupnih fasistickih razbojnika podrsku u borbi protiv naroda svoje zemlje Stojadinovic poslije svoga puta u Pariz i London, koji je bio prosto prasina i koji je mogao samo naivne da obmane, putuje u Rim i sprema se u Berlin. Pariz je bio nuzda, po onoj narodnoj: “O, Turcine, za nevolju druze!”, ali prava Caba – to je Rim, to je Berlin. Tamo u centar svjetske reakcije, u tabor gdje se priprema novo svjetsko klanje, upereni su pogledi Stojadinovica, kao uostalom i reakcionara sviju dlaka. To je njihova uzdanica. Stojadinovicev poslanik u Rimu prilikom predaje akreditiva zvanicno priznaje razbojnistvo izvrseno nad abisinskim narodom. Stojadinovic salje vojnu misiju u Italiju, koju docekuju s velikom pompom. Stojadinovicu se vec sada priprema u Njemackoj svecan docek i izgleda da se ga sam “Furer” da provede kroz Krupove tvornice da mu pokaze siilu Treceg Rajha.

Vladino obavjestenje o paktu Njemacke, Japana i Italije “protiv Kominterne” srdacno pozdravlja tu zavjeru protiv mira i demokratije. Formalno vlada S.K.S. njemu ne pristupa. Ona “samo” u njemu pozdravlja snaznoi orudje za”odbranu reda i civilizacije” od boljsevizma. Pravi smisao tog pakta razotkrili su cak i dalekovidniji desnicarski krugovi u Francuskoj i Engleskoj: napad na demokratiju i mir u svijetu. Ali nasi “demokrati” kova Stojadinovica, Korosca, Spahe i njima slicnih, uplaseni Sporazumom, u strahu pred narodom, kuda ce nego pod skut svjetske reakcije. Ko ce da ih spase od “boljsevizma”, tj. od naroda koji trazi svoje pravo, ako nece oni koji danas spasavaju Franka.

Dobro znaju nosioci danasnjeg rezima u Jugoslaviji da se u narodnu podrsku ne mogu nadati. Cak se ni u svoju vlastitu silu odvise ne uzdaju. Radi toga traze saveznike i zastitnike vani, koji ce ih spasavati od njihovog vlastitog naroda, sve, razumije se u ime borbe protiv “boljsevizma”. DA BI SE ODRZALI NA VLASTI ONI NISU PREZALI I NECE PREZATI NI OD CEGA: NI OD NAJVECE PODLOSTI, NI OD NAJCRNJE IZDAJE. ONI SVOJOM POLITIKOM GURAJU NASU ZEMLJU I NARODE JUGOSLAVIJE U RAT NA STRANI FASISTICKE NJEMACKE I ITALIJE, NAJVECIH NEPRIJATELJA DEMOKRATIJE I NAPRETKA, ZAKLETIH NEPRIJATELJA SLOBODE MALIH NARODA.

Nikad se narodi Jugoslavije za ovih 19 godina zivota u zajednickoj drzavi nisu nalazili pred sudbonosnijim dogadjajima. Rat u Spaniji i Kini koji vode potpisnici pakta “protiv Kominterne”, tj. Njemacka, Japan i Italija, samo je uvod u “veliki rat” koji oni spremaju. Ali vec taj uvod pokazuje jasno sta trudbenici, sta narodi mogu ocekivati od tih samozvanih zastitnika “civilizacije”. Porusena naselja, stotine hiljada nevinih ljudskih zrtava medju njima dobrim dijelom zena i djece – to je krvavi bilans. To spremaju i nasoj zemlji ti glavni prijatelji Stojadinovica.

Da bi ih se sprijecilo u toj izdajnickoj i necovjecnoj raboti koju oni gotovo ne krijuci pripremaju, potrebna je borba c i t a v o g naroda, potrebna je brza i odlucna akcija sviju istinskih demokrata, sviju onih koji doista vole svoju zemlju i svoj narod.

Sporazum je bio samo prvi krupni korak u toj borbi. On je pokrenuo i obodrio sve one koji vide kuda vodi Jugoslaviju rezim S.K.S. Sporazum sam po sebi, dakle, krupno je politicko djelo. Ali Sporazum sam po sebi nije dovoljan da bi se izmijenilo postojece stanje, da bi se sprijecili narodni neprijatelji da kuju zavjeru protiv naroda, njegove slobode i buducnosti. Zato je potrebna akcija, potrebna je borba vodjena odlucno i smjelo u kojoj ce uzeti ucesca sav narod. Samo takvom borbom moguce je stvoriti preduslove za ostvarenje Sporazuma, a to znaci: otjerati s vlasti Stojadinovica i njegovu bestidnu druzinu. Nada da ce vlast biti dobivena bez borbe jalova je. I to uvidjaju svi dalekovidniji ljudi.

Samo otjeravsi s vlasti vladu S.K.S. moci ce narodi Jugoslavije pristupiti njenom preuredjenju na bazi nacionalne ravnopravnosti, slobode i mira, koji je danas ugrozen vise nego ikada.

Izvor: Slobodna Jugoslavija