Posetite stranicu ''Doba Heroja''

''Doba Heroja'' - NOB, Josip Broz Tito, Socijalisitčka Jugoslavija itd.

28. lip 2008.

Tito - Ekonomija, tržište i kretanje kapitala

Nama moraju biti tudja laskanja, koja veoma cesto dolaze sa raznih strana, kako mi toboze imamo svoj narociti socijalizam sa nacionalnim obiljezjem koji je prilicno pristupacan i simpatican i za nesocijalisticke zemlje. Nama takve simpatije nisu potrebne. Mi hocemo istinsko socijalisticko drustvo, mi zelimo odnose koji su svojstveni socijalistickim zemljama. Sasvim je druga stvar saradnja nase zemlje sa svim drugim drzavama. Ali nas unutrasnji duh, duh nase zajednice, nasa je stvar, i mi moramo gajiti i njegovati pravilan put u nasem unutrasnjem razvitku. To sam htio da podvucem, drugarice i drugovi, da se ne bi mislilo da su samo neki intelektualisticki krugovi ti koji treba da odredjuju pravac nasem unutrasnjem razvitku. Radnicka klasa i Savez komunista daju pravac nasem unutrasnjem razvitku. Savez komunista je odgovoran za nas razvitak, i to ne samo kao usmjeravajuca snaga, vec i kao kontrola, kao snaga koja orijentise nase ljude da rade kako treba. Donekle je to kod nas bilo uspavano. Neki su vec bili poceli da govore da su komunisti odigrali svoju ulogu. Jeste, oni koji ne valjaju i koji su iz karijeristickih pobuda usli u komunisticku partiju, ti su odigrali svoju ulogu. Takvima nece biti mjesta u nasem Savezu komunista. Medjutim, komunisti su i danas duzni, da kao idejna mobilizatorska snaga, izvrsavaju sve svoje duznosti, koje su neophodne za pravilan razvitak socijalistickog drustvenog poretka u nasoj zemlji. Prema tome, radnicka klasa predstavlja onu snagu, na koju se mi oslanjamo i koja stvara i cuva moralno-politicku liniju nase socijalisticke zajednice.

Drugarice i drugovi, ja ne govorim ovdje slucajno o tim stvarima, vec zato sto sam duboko uvjeren da ih je potrebno reci. Odavno je vec bilo nuzno kazati neke stvari, koje su se pocele pogresno shvatati. Ja sam dobro osluskivao vas glas, glas naroda, osjetio sam ga i cuo negodovanjezbog nekih stvari koje su se kod nas dogadjale. Saznao sam da se ljudi pitaju kako to sve moze da bude i gdje su ti nasi rukovodioci kad to ne vide. Vidimo mi to, ali kod nekih nasih rukovodecih ljudi jos nema dovoljno energije da se te stvari likvidiraju. No, mi cemo malo drukcije i malo ozbiljnije prici tim stvarima. I oni rukovodioci, koji se neckaju ili izbjegavaju da preduzmu potrebne mjere, ti vise nece moci da budu rukovodioci. Sto se tice nase izgradnje, mi smo danas u punom zamahu, ali u tome nailazimo na izvjesne teskoce i smetnje. Zato mi moramo uklanjati sve ono sto smeta nasem pravilnom razvoju. To je nas kurs.

Dozvolite mi sada da kazem nekoliko rijeci o integraciji i kooperaciji u nasoj zemlji. Vi ste vidjeli iz diskusija na IV plenumu, iz govora koji su odrzani – a i ja sam govorio o tome, da ima dosta istorodnih preduzeca koja nemaju medjusobno uskladjene programe rada i zbog toga imaju velikih teskoca u proizvodnji i plasmanu svojih proizvoda. Hekima od tih preduzeca moramo zbog toga davati dotacije i ona su na teretu nase socijalisticke zajednice. Do toga je doslo zbog nedovoljne koordinacije i nedovoljne budnosti u izgradnji pojedinih preduzeca. Zato mi treba te stvari danas da ispravljamo. Na koji nacin? Na taj nacin sto neka nasa manja preduzeca treba putem kooperacije sa velikim fabrikama da se orijentisu na specijalizaciju pojedinih proizvoda, tako da postanu podrucne jedinice tih velikih fabrika. U tim uslovima moguca je podjela rada, koja je veoma korisna.

Kada se radi o integraciji, drugarice i drugovi, izgleda da kod nas postoje izvjesna shvatanja na koja se treba osvrnuti. Govori se, naime, o svjetskoj integraciji, a izbjegava se razgovor o jugoslavenskoj integraciji. Da, tacno je da svijet tezi tome, i sada se, eto, na Zapadu stvara monopolisticka integracija, stvara se zapadno zatvoreno trziste. I mi smo vec poceli da idemo van nasih granica, iako jos nismo nista efikasnije uradili u pogledu integracije u nasoj zemlji. Da li mi treba da cekamo dok bude doslo do svjetske integracije? Ne, od nas traze nasi neposredni ekonomski interesi da ubrzamo proces integracije i kooperacije, radnicka klasa nase zemlje je onaj faktor koji ce tu integraciju nositi. Preduzeca u svim republikama treba da saradjuju. Kretanje kapitala ne moze da ostane u granicama jedne republike, vec se mora vrsiti u granicama citave nase zemlje. Time se nista ne krnje prava pojedinih nacionalnosti, ona i dalje ostaju, ali ekonomika u jednoj drzavi mora biti jedinstvena, pa ma koliko u njoj bilo nacionalnosti. Suprotna shvatanja cine nam danas teskoce. Ali, ta shvatanja ne dolaze iz redova radnicke klase, vec njih iznose razni intelektualci. Mi na to moramo paziti i ne smijemo dozvoliti da takva shvatanja uzmu maha, jer bi to ne samo ometalo dalju izgradnju nase zemlje, nego bi i stvaralo jaz izmedju pojedinih nasih republika. To pitanje je, ponekad, povod i za razne politicke ispade, a na njemu se gaje i sve moguce nacionalisticke tendencije, koje, u sustini, vode dezintegraciji nase socijalisticke zajednice, koju ne smijemo dozvoliti.

Ja u tom pogledu polazem mnogo u radnicku klasu svih nasih republika, jer sam uvjeren da je ona u tome jedinstvena. Zbog toga radnici treba da budu nosioci integracije. Oni dobro znaju sta je bolje i za njih i za citavu zajednicu. Oni znaju da je bolje ako preduzece nije samo upola zivo, nego ako se razvija saradnjom i kooperacijom sa drugim preduzecima u drugim krajevima zemlje, u drugim republikama, i ako se na taj nacin bolje koriste njegove proizvodne mogucnosti. Jednog dana treba da udje i u nase planove da se fabrike stvaraju tamo, gdje su potrebna ogromna transportna sredstva za dovoz sirovina i za transport proizvoda. Mi treba da gledamo vise integralno na nas unutrasnji razvitak, a nase narodne republike imaju mnogo drugih posebnih stvari o kojima treba da vode racuna. U njihov kulturni i drugi razvitak niko nece dirati. Ne ide se ni za tim da se one materijalno ostete, nego, naprotiv, ide se za tim da se one materijalno jos vise koriste rezultatima ovakvog razvoja unutar citave nase zemlje. Radnici najbolje mogu da shvate da li je to za nasu zemlju korisno ili nije. Radnici, radnicki kolektivi i njihovi rukovodioci najvise mogu da znaju sta je za njih rentabilnije i sta je najbolje da se ucini. A ono sto je rentabilno za jedno preduzece, rentabilno je i za citavu nasu zajednicu. Tako treba gledati na stvari. Dakle, ja sam protiv tendencija da se sprjecava ili otezava pravilna integracija nase jugoslavenske ekonomije.

Kad vec govorimo o tome, htio bih da naglasim i ovom prilikom da je uloga radnicke klase veoma vazna u daljem jacanju bratstva i jedinstva nasih naroda. U svakoj fabrici ima radnika iz skoro svih nasih narodnih republika. Vi vidite da su vasi interesi zajednicki. Jedan Srbin nema druge interese nego sto ih imaju jedan Bosanac, Hrvat, Makedonac ili neko drugi. Svi imaju iste interese. I bas na tom zajednickom interesu treba da se gaji bratstvo i jedinstvo i da se suzbija svaka tendencija koja bi mogla imati sovinisticki karakter. To se odnosi na radnicku klasu u svim nasim republikama, u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji i u drugim republikama, svuda gdje zive i rade nasi radni ljudi. Mi smo za citavo vrijeme rata govorili da treba cuvati bratstvo i jedinstvo. Mi smo i zrtve davali za to i ta tekovina nas je krvavo kostala. Zato danas ne mozemo dozvoliti da se ona ugrozava.

Mi moramo cuvati to bratstvo i jedinstvo! Sta bi predstavljala danas Jugoslavija koja bi, kao prije rata, bila razbijenai rastrzana raznim medjusobnim sukobima, sta bi ona znacila na medjunarodnom planu? Ne bi znacila nista. A vidite koliki je danas prestiz nase zemlje u svijetu, i to bas zahvaljujuci tom nasem jedinstvu, koje je postigla u toku rata i u citavom posljeratnom periodu. Zato i od sada moramo da cuvamo to nase jedinstvo i da ga jos vise ucvrscujemo.

Govor druga Tita u Zelezniku, 30. decembra 1962. godine

Izvor: Slobodna Jugoslavija

Nema komentara: