JOSIP BROZ TITO - KOMUNISTI I KATOLICI

Nije prošlo ni dvadeset godina od svrsetka "posljednjeg" svjetskog rata -a rat je opet pred vratima.

Priblizavanje te posasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se - za rat, ili za mir, za fasizam ili za demokraciju. I cim je aktivnija borba između ovih dviju glavnih sila u svijetu - tim se bespomocnije koprcaju oni treci koji jos ne mogu da se opredijele na koju ce stranu. Medju ove trece spadaju i stotine hiljada pripadnika katolickih organizacija. U frontu rata i fasizma - ne mogu, jer je rat protiv njihovih najbitnijih moralnih shvatanja i materijalnih interesa. U frontu mira i demokratije ne stupaju, jer se navodno boje "aveti komunizma". A komunisti su pak najodlucniji borci za mir i narodne slobode.

Sta razdvaja ova dva krupna drustvena pokreta? Sta im smeta da zajedno brane mir i slobodu? Pogledajmo najprije tko sacinjava komunisticke, a tko krscanske organizacije. Komunisticki pokret jeste radnicki pokret, kome se pridruzuje manji ili veci dio gradske i seoske sirotinje i napredne inteligencije. Glavnu masu katolickih organizacija sacinjavaju seljastvo, malogradjani, seljacka i gradska sirotinja i omladina tih slojeva. Dakle, ni za casak ne gubeci iz vida znacaj svecenicke hijerarhije "crkvenih knezova" i izvjesnog sloja kapitalista, izrabljivaca, mi mozemo tvrditi : socijalno-ekonomske razlike izemdju masa iz katolickih i komunistickih organizacija nisu takve da bi onemogucivale saradnju tih dvaju pokreta. U Sloveniji, pa i u Hrvatskoh, ta je razlika priblizno ista kao, recimo, izmedju HSS i komunista.

Po svojim nazorima na svijet, mi komunisti smo nosioci dijalektickoh materijalizma, i kao takvi- bezvjerci. Katolici su po filozofskim nazorima idealisti, vjerujuu boga i crkvene dogme. Medju ta dva nazora na svijet suprotnost je zaista nepomirljiva. Ona ima i klasne, i historijeske i naucne korijene.

Ali sta biste vi rekli kad biste vidjeli takva dva filozofa u sumi kako oba vide da se na njih ustremila ogromna zvijer, koja hoce da ih smrvi i unisti? Odbraniti se mogu samo zajednickim silama. A oni - umjesto da se zajednicki brane, da zovu u pomoc sve, susjede i prijatelje - prepiru se oko toga, recimo, da li je Bog stvorio covjeka, ili je covjek izmislio (uobrazio) Boga. Vi biste, nesumnjivo rekli: ostavite filozofski spor na stranu, branite zivot dok ga jos mozete obraniti! Takav je i nas polozaj danas. Na nas se okomila neman fasizma i rata. Ta opasnost potiskuje u pozadinu sve ostalo. Zato komunisti pruzaju ruku katolicima da zajednicki istupaju protiv fasizma i rata - te najreakcionarnije sile, koja jednako ugrozava narodne mase bez obzira na vjersku pripadnost, politicko uvjerenje. Njemackom fasizmu je dapace katolicizam suvise liberalan i progoni ga kao buntovnicki.

Iz katolickog pokreta danas se dize protest protiv tog glavnog neprijatelja covjecanstva, protiv fasizma i rata. Ako bi katolicke organizacije i katolicki pokreti uopce danas ustali protiv fasizma i rata, oni bi time samim postali, objektivno, napredni, a ne reakcionarni pokreti. To je odlucujuce mjerilo za odnos komunista prema organizacijama, pokretima narodima, pa i njihovima vodjama. U takvoj situaciji nasa je duznosti i interes je citavog covjecanstva poduhvatiti, primiti i pomoci taj protest, ukljuciti ga u opci val otpora fasizmu i ratu.
Kud ces reakcionarnije nego (sto) je bilo rusko svecenstvo, javno i neposredno vezano sa carskom policijom! A kad je jedan dio ruskog svecenstva 1905. god. poceo protestovati protiv carskog nasilja i samovolje, Lenjin je pisao:

"...Mi socijalisti trebamo poduprijeti taj pokret dovodeci do kraja zahtjeve postenih ljudi iz svecenstva, hvatajuci ih za rijec o slobodi, zahtijevajuci da odlucno prekinu svaku vezu izmedju vjere i policije..."

A dalje govoreci o borbi protiv carskog samodrzavlja, Lenjin prise:

"Jedinstvo te stvarne revolucionarne borbe ugnjetene klase za stvaranje raja na zemlji za nas je vaznije nego misljenje o raju na nebesima."

I nama je danas vaznije jedinstvo borbe svih demokratskih i miroljubivih prokreta za mir, slobodu i napredak nego svjetovni nazori tih pokreta. Ostavimo za sada na stranu spor o raju na nebu, borimo se zajedno s onima koji vjeruju u raj protiv pakla na zemlji, pakla ciji plamen obuhvaca i katolike i nekatolike.I bas zato da bi olaksali njihovo pristupanje u frontu mira, slobode i napretka, mi treba da obustavimo sve sto bi moglo da vrijedja njihove vjerske osjecaje.

"Slovenec" u uvodniku od 27.IX pise kako je osnovna suprotnost izmedju komunizma i krscanstva vjerska suprotnost. Kao dokaz navodi kako je u Sovjetskom Savezu " ... bogoslovlje kaznjivo, a vjerski odgoj zabranjhen..." Prije svega - netacno je da je u Sovjetskog savezu bogoslovlje kaznjivo. Svako moze da se moli i stuje boga koliko hoce. Nikada mu za to ni vlas s glave nece pasti. Jos u prvome programu Boljsevicke partije istaknut je zahtjev za odvajanjem crkve od drzave i punom vjerskom slobodom. Lenjin je taj dio programao objasnjavao:

"...Socijaldemokrati zahtijevaju da svaki ima puno pravo ispovijedati kakvu god hoce vjeru potpuno i slobodno... i ne samo drzati se kakve god hoce vjere nego je i siriti i mijenjati vjeru..."

A na drugom mjestu Lenjin opsirno objasnjava zasto boljsevici nisu unijeli u program izjavu o svom ateizmu i zastao borbenim i postenim proleterima koji vjeruju u boga cak "... ne zabranjujemo stupati u nasu Partiju..."

U Sovjetskom Savezu vlada je poduzimala mjere samo protiv onih religioznih drustava i crkvenih funkcionera koji su iskoristavali crkvu i vjeru za kontrarevolucionarnu zavjerenicku akciju protiv sovjetske vlasti ili koji su se prodali medjunarodnim spijunskim organizacijama.

Sustina politike katolickih partija sastoji se u tome sto one zloupotrebljavajuci vjerske osjecaje i uvjerenja, mijesajuci vjerske i drzavne, duhovne i politicke probleme i interese nastoje dobiti politicku prevlast u zemlji, osigurati prevlast ili monopol svoje religije, ocuvati kapitalisticki poredak i ostatke srednjevjekovlja u oblasti privilegija crkve i svecenstva. Prema tome - razlika izmedju katolicizma i klerikalizma jeste razlika izmedju vjere i politicke partije.
Vecina katolika nisu pristase politike katolickih partija. Ima mnogo katolickih politicara koji su iskreni protivnici fasizma i rata, ali ima u katolickim partijama i faststa, kao i u drugim gradjanskim partijama. U Spaniji se fasisti iz katolickih partija s oruzjem i krstom u ruci bore protiv katolickih masa i organizacija u Galiciji, Baskiji i Kataloniji. Za to bi bilo iz osnova pogresno boriti se protiv katolicizma uopce, a jos pogresnije istovjetovati katolicizam s politikom katolickih partija, a ove prosto krstiti u "klerofasizam". S time treba prekinuti! Svaki pojedini pokret, svaku organizaciju, pa i svakoga vodju katolicizma moramo gledati i ocjenjivati konkretno po njogovu drzanju i njegovom odnosu prema ratu i fasizmu, prema pokretu naroda za mir i slobodu.

Kod nas jedan dio katolicke stampe ("Slovenac", "Hrvatska straza", "Nedjelja" i dr.) toliko puse u Hitlerove "protuboljsevicke" i protuseimitske diple da zaboravljaju i vjeru i sve crkvene zapovjedi. Takvom politikom one pomazu fasistickim ratnim pripremama i fasistickom teroru. Zbog toga mi ustajemo i moramo ustati protiv te politike.

Ali pitajmo se: zar samo mi? Zar tu politiku odobravaju one hiljade seljaka - katolika iz "krizarske" organizacije, iz "prosvetne zvezde" i drugih masovnih katolickih organizacija? Ne. Odobravaju li oni da marokanski muslimani - Arapi pod sjenom kriza ubijaju spanjolske katolike - seljake? Slazu li se s time da se crkve i samostani pretvaraju u fasisticke tvrdjave i u skladista municije? Zar hoce da sloboda i autonomija katalonskog i baskijskog naroda budu u krvi ugusene i strvene? Hoce li hrvatski i slovenski katolici da se njihova domovina nadje pod cizmom Musolinija, Hitlera ili madjarskih ugnjetaca? Ne, kao god sto nece da ih pljacka i ugnjetava velikosrpska burzoazija. A kad je tako, onda je iz osnova pogresno istovjetovati te mase katolika s pisanjem "Slovenca", "Hrvatske straze" itd.

Katolicke mase ustaju protiv fazizma i rata. Nasa je duznost da im pruzimo ruku i pomognemo preci na put zajednicke borbe protiv zajednickog neprijatelja citavog covjecanstva.

Ne gubeci iz vida sto nas razdvaja, mi moramo gledati i traziti ono sto nas priblizava njima. A priblizava nas prije svega zajednicka borba za kruh svagdasnji. Zajednicka borba za mir i slobodu, protiv rata i fasizma. Zajednicka borba za ravnopravnost i slobodu, hrvatskog i slovenskog naroda. Zajednicka borba protiv sesto-januarskih fasistickih klika, koje su progonile i zatvarale ne samo komuniste nego i katolicke vodje i organizacije. Zajednicka borba za zivot dostojan covjeka.

Pred opasnoscu paklenih sila rata i fasizma pruzimo si ruke za zajednicku odbranu mira i dobrobiti citavog covjecanstva.

Izvor: Slobodna Jugoslavija